Časopis:Ptičja istraživanja, 10(1), str. 19.
Vrsta (ptice):Velike bjelolise guske (Anser albifrons)
Sažetak:
Teorija migracije sugerira, a neke empirijske studije pokazuju, da bi se ptice selice na velike udaljenosti natjecale za najbolja mjesta za razmnožavanje i povećale reproduktivni uspjeh, te stoga imaju tendenciju usvojiti strategiju minimizacije vremena tijekom proljetne migracije, što rezultira kraćim trajanjem proljetne migracije u usporedbi s jesenskom. Koristeći GPS/GSM odašiljače, pratili smo pune migracije 11 velikih bjelolislih gusaka (Anser albifrons) između jugoistočne Kine i ruskog Arktika kako bismo otkrili vrijeme i rute migracije istočnoazijske populacije te usporedili razliku u trajanju između proljetne i jesenske migracije ove populacije. Otkrili smo da je migracija u proljeće (79 ± 12 dana) trajala više nego dvostruko duže za prelazak iste udaljenosti nego u jesen (35 ± 7 dana). Ova razlika u trajanju migracije uglavnom je određena značajno većim vremenom provedenim u proljeće (59 ± 16 dana) nego u jesen (23 ± 6 dana) na značajno više mjesta zaustavljanja. Pretpostavljamo da su ove guske, za koje se smatra da su djelomično kapitalne parilice, provele gotovo tri četvrtine ukupnog vremena migracije na proljetnim mjestima za odmor kako bi prikupile zalihe energije za konačno ulaganje u reprodukciju, iako ne možemo odbaciti hipotezu da je vrijeme proljetnog otapanja također pridonijelo trajanju odmora. U jesen su na mjestima za razmnožavanje prikupile potrebne zalihe energije dovoljne da gotovo bez zaustavljanja stignu do područja odmora u sjeveroistočnoj Kini, što je smanjilo vrijeme zaustavljanja u jesen i rezultiralo bržom jesenskom migracijom nego proljetnom.
PUBLIKACIJA DOSTUPNA NA:
https://doi.org/10.1186/s40657-019-0157-6
