Višestruki odabir staništa od strane dvije opadajuće vrste istočnoazijskih vodenih ptica na njihovom glavnom području proljetnog odmora.

Dnevnik:Ekološki indikatori, 87, str. 127-135.

Vrsta (Ptičja):Velika bjelolisa guska (Anser albifrons), Tundra guska (Anser serrirostris)

Sažetak:

Životinje reaguju na svoje okruženje na više prostornih skala, od kojih svaka zahtijeva različite mjere očuvanja. Vodene ptice su ključni bioindikatori globalno ugroženih močvarnih ekosistema, ali njihovi mehanizmi odabira staništa na više skala rijetko su proučavani. Koristeći podatke satelitskog praćenja i modeliranje maksimalne entropije, proučavali smo odabir staništa za dvije vrste vodenih ptica u opadanju, veliku bjelolisu gusku (Anser Albifrons) i tundransku gusku (A. serrirostris), na tri prostorne skale: pejzaž (30, 40, 50 km), ishrana (10, 15, 20 km) i odmorište (1, 3, 5 km). Pretpostavili smo da je odabir staništa na nivou pejzaža uglavnom zasnovan na relativno grubim pejzažnim metrikama, dok su detaljnije karakteristike pejzaža uzete u obzir za odabir staništa na nivou ishrane i odmorišta. Otkrili smo da obje vrste vodenih ptica preferiraju područja s većim postotkom močvara i vodenih površina na razini krajolika, agregirane vodene površine okružene raspršenim obradivim površinama na razini ishrane, te dobro povezane močvare i dobro povezane vodene površine srednje veličine na razini odmorišta. Glavna razlika u odabiru staništa za ove dvije vrste javlja se na razini krajolika i ishrane; faktori na razini odmorišta bili su slični. Predlažemo da se aktivnosti očuvanja usredotoče na poboljšanje agregacije i povezanosti vodenih površina i močvara, te razvoj manje agregiranih obradivih površina u okolini. Naš pristup mogao bi usmjeravati prakse očuvanja vodenih ptica i upravljanja močvarama pružanjem učinkovitih mjera za poboljšanje kvalitete staništa u uvjetima promjena u okolišu uzrokovanih ljudskim djelovanjem.