Časopis:Ekološki pokazatelji, 87, str. 127-135.
Vrsta (ptice):Velika bjelolisa guska (Anser albifrons), tundraška guska (Anser serrirostris)
Sažetak:
Životinje reagiraju na svoj okoliš na više prostornih skala, od kojih svaka zahtijeva različite mjere očuvanja. Vodene ptice ključni su bioindikatori globalno ugroženih močvarnih ekosustava, ali njihovi mehanizmi odabira staništa na više skala rijetko su proučavani. Koristeći podatke satelitskog praćenja i modeliranje maksimalne entropije, proučavali smo odabir staništa za dvije opadajuće vrste vodenih ptica, veliku bjelolisu gusku (Anser Albifrons) i tundransku gusku (A. serrirostris), na tri prostorne skale: krajobraz (30, 40, 50 km), ishrana (10, 15, 20 km) i odmorište (1, 3, 5 km). Pretpostavili smo da je odabir staništa na razini krajobraza uglavnom bio utemeljen na relativno grubim krajobraznim mjerilima, dok su detaljnije značajke krajobraza uzete u obzir za odabir staništa na razini ishrane i odmorišta. Otkrili smo da obje vrste ptica močvarica preferiraju područja s većim postotkom močvara i vodenih površina na razini krajobraza, agregirane vodene površine okružene raspršenim obradivim površinama na razini ishrane te dobro povezane močvare i dobro povezane vodene površine srednje veličine na razini odmorišta. Glavna razlika u odabiru staništa za dvije vrste pojavila se na razini krajobraza i ishrane; čimbenici na razini odmorišta bili su slični. Predlažemo da se aktivnosti očuvanja usredotoče na poboljšanje agregacije i povezanosti vodenih površina i močvara te razvoj manje agregiranih obradivih površina u okolici. Naš pristup mogao bi voditi prakse očuvanja ptica močvarica i upravljanja močvarama pružanjem učinkovitih mjera za poboljšanje kvalitete staništa suočenih s promjenama u okolišu uzrokovanim ljudskim djelovanjem.
PUBLIKACIJA DOSTUPNA NA:
https://doi.org/10.1016/j.ecolind.2017.12.035
